Analitička i eksperimentalna istraživanja tipičnih hidrauličnih cilindara pokazala su da se njihova nosivost značajno razlikuje od onih dobivenih jednostavnom analizom izvijanja idealiziranih sustava. U svakom slučaju, povećanje koeficijenta trenja na sputanim krajevima mijenja granično opterećenje aktuatora', dok povećanje početnog maksimalnog otklona (početno neusklađenost) smanjuje granično opterećenje. Uobičajena praksa većine proizvođača cilindara je korištenje faktora sigurnosti (između 2,5 i 4) za određivanje radnog opterećenja nakon što se kritično opterećenje (izvijanje) dobije jednostavnim analitičkim postupcima koji tretiraju cilindar kao savršen stepenasti stup. Zamršeni aspekti učinaka trenja namjerno su ostavljeni po strani. Ipak, bit će prikazano trenje i interakcija između mehanizma i aktuatora u karakteristikama izvijanja. U stvarnom sustavu, sučelje cilindar cijevi i šipke nije kruto. Zbog fleksibilnosti vodećih prstenova i razmaka između komponenti, neusklađenost (kutni otklon koji se povećava s povećanjem aksijalnog opterećenja) izlazi na sučelje. Kada postoji početni kut nesavršenosti, nema naglog izvijanja. Zatim, naprezanja i progibi rastu s povećanjem opterećenja. Nakon višekratne uporabe, tolerancija između dijelova će postati veća, posljedično povećavajući početni otklon, za koji je dokazano da značajno smanjuje nosivost pogonskih cilindara. Iz ove analize proveden je teorijski i eksperimentalni rad kako bi se pokazale prednosti i nedostaci postojećih metoda projektiranja, karakterizirani kritični čimbenici koji uzrokuju kolaps i predloženi korisni kriteriji projektiranja.
zhaizi baidu xueshu
